Hrvatski narod suprotstavio se zauzimanju cijele Hrvatske i njezinu potpunom uništenju

Intervju dat Komsomolskoj pravdi 6. travnja, 1993. godine

Razgovarao: E.Kaladina

 U "Globusovoj" anketi navodi se da se "teško može Tuđmana pribrojiti  hrvatskim rodoljubima". Što Vi na to kažete, gospodine predsjedniče? Držite li sebe rodoljubom?

"Globusovu" anketu nisam vidio. Ali sebe držim rodoljubom. Da nije bilo ruskog rodoljublja, običnih ruskih seljaka, Rusija ne bi preživjela 1812. godinu. Da nije bilo ruskog rodoljublja, rodoljublja i drugih naroda u borbi protiv Hitlera - što bi se tada dogodilo? Rodoljublje držim vrijednom pojavom u životu, osjećajima ljudi i naroda. Druga je stvar kad se on pretvara u šovinizam, imperijalizam.

Ne čini li Vam se, međutim, da ta "Globusova" anketa govori o neugodnim stvarima za Vaš narod? Zapravo o tome da se u Hrvatskoj, koju svjetska zajednica jednoznačno drži žrtvom srpske agresije, pojavljuje nacionalizam. Taj osjećaj da su žrtve u jednom, prema mojem shvaćanju, nejednoznačnom sukobu, rada agresivnost, a posebno u Hrvata bliskih političkih krugova?

Za vrijeme naših zadnjih općih izbora u našoj Republici, u kojima je sudjelovalo više od 30 stranaka, nacionalistički elementi desnog usmjerenja dobili su manje glasova nego u bilo kojoj europskoj državi. To se dogodilo upravo zbog toga što je po sebi snažna Hrvatska demokratska zajednica pod mojim vodstvom ujedinila sve pozitivno, počevši od desnih struja pa sve do lijevih. Na taj način mi ne dopuštamo nikakvih pojava nacionalizma ekstremnog karaktera. Naravno, ne treba poricati da ima stanovitog nacionalizma, kao, uostalom, i drugdje. No, on ne igra značajniju ulogu.

A kako je u Hrvatskoj, koja s pravom traži da se njezini državljani vrate u napuštene domove, s pravima nehrvatskog stanovništva? Poznato je da su k vama dolazili stručnjaci iz raznih nevladinih organizacija i njihove ocjene nisu bile tako utješne. Eto, Europski građanski forum je u svom nedavnom izvještaju naveo slučajeve masovnog iseljavanja osoba koje su 1. siječnja bile proglašene strancima, iako su u Republici živjeli od 15 do 50 godina. Mnogim stanovnicima nehrvatske nacionalnosti bez objašnjenja se odbija dati državljanstvo. A to znači da više nemaju pravo glasa, ne mogu stupiti u brak, gube pravo na vlasništvo i čak ne mogu dignuti svoju ušteđevinu iz banke ...

Takve neovisne stručnjake jedva da se može nazvati neovisnima. Oni k nama dolaze s predrasudama, slušaju bivše komuniste koji su nas bacali u zatvor, a sad koriste trenutak da u lažnom svjetlu prikažu stanje u Hrvatskoj.

Kako se može prevladati agresiju u Hrvatskoj kada je više od 350 gradova i naseljenih mjesta te oko 800 crkava i kulturnih spomenika  razrušeno, a oko 300 tisuća Hrvata postalo prognanicima i izbjeglicama. Mi radimo na tome i učinit ćemo sve što se može za poštivanje građanskih prava u Hrvatskoj, razvitak demokracije i slobode. S prestankom sukoba sa Srbima u Hrvatskoj i normalizacijom odnosi s njima, mi ćemo i to, bez sumnje, uspjeti postići.

Gospodine predsjedniče, naveli ste gorku statistiku,  pretegobnu za Vaš narod, a meni se, međutim, čini da taj prljavi rat još nije završio. Sada, kad pogledate unatrag, držite li da su bile opravdane sve te žrtve, ta visoka cijena koja je plaćena za neovisnost? Nije li se mogao pronaći drugi put - kompromisni put?

Neumjesno je usporediti jugoslavenske događaje s onim što se zbiva u bivšem SSSR-u i sadašnjoj Ruskoj Federaciji. Bit je u tome da je ruski narod snagom svoje mnogobrojnosti bio i ostaje čimbenikom s odlučujućim utjecajem na procese u bivšem SSSR-u i današnjoj Rusiji. U raspadnutoj pak Jugoslaviji odnosi među narodima su postali takvi da Srbi nisu mogli nametnuti Hrvatima potpunu hegemoniju, a ni, obrnuto, Hrvati Srbima.

U političkom se smislu Jugoslavija raspala još za vrijeme Drugoga svjetskog rata. Razlog za to je bilo nezadovoljstvo svojim položajem svih naroda koji su u njoj živjeli. Tito je uspio osnovati Jugoslaviju na načelima marksističkog internacionalizma. On je pokušao riješiti problem međunacionalnih odnosa na osnovi ravnopravnosti. Kada je Tito otišao, u Srbiji su na vrh došle centralističko-voluntarističke struje u nakani stvoriti autoritativni, velikosrpski režim.

Mi smo predložili rješenje nastale krize pomoću prijelaza jugoslavenske federacije u konfederativni savez jugoslavenskih naroda. Beograd se tomu usprotivio. Počela je agresija komunističke JNA sa ciljem obnove komunizma, osvajanja hrvatskih teritorija na kojima je živjela srpska nacionalna manjina. Hrvatski narod, štiteći svoju slobodu, demokraciju i neovisnost, suprotstavio se, spriječivši tako obnovu komunizma, zauzimanje cijele Hrvatske i njezino potpuno uništenje, kao što se sada događa s Bosnom i Hercegovinom.

Na koji bi način, po Vašem mišljenju, Rusija mogla pomoći u mirovnom procesu na Balkanu?

Meni se čini da bi Rusija mogla odigrati značajnu ulogu, postati posrednikom između Hrvatske i Srbije. Budući da je Srbija pravoslavna država. Rusija ima ondje tradicionalno velik utjecaj. Odnosi između Rusije i Srbije su bili pokidani u razdoblju komunističke izgradnje, jer marksizam i komunizam nisu priznavali pravoslavlju prvenstvo. Ipak su ostale ruske tradicionalne veze i utjecaj Rusije. Srbijanska politika računa na zainteresiranost Rusije i njezin utjecaj na Balkanu. Nažalost, upravo je na to bila usmjerena srpska imperijalistička politika 1991. godine. Njezini su se nositelji solidarizirali s Jazovom i drugim generalima, koji su organizirali urotu protiv Gorbačova. Sada ti isti ljudi potiču Srbiju  na produžetak rata. Bliska im je ideja stvaranja velike Srbije.

Ja vjerujem u Rusiju. Vjerujem da će ruski narod naći izlaz iz krize na napredan demokratski način. Svojedobno se Petar Prvi zauzeo da Rusija slomi feudalne okove i krene putem razvitka. Vjerujem da će se slično i sada dogoditi vašoj zemlji. Na osnovi demokratskih promjena ona će ponovno postati velikom i priznatom državom u svijetu. U tom smislu Rusija će moći utjecati na rješavanje krize na teritoriju bivše Jugoslavije i uvođenje mira na Balkanu.

Hrvatska sredstva masovnog informiranja u posljednje vrijeme vode pravi napad na ruski bataljun u sastavu mirovnih snaga UN. Optužuju ga za sve smrtne grijehe, od pomoći Srbima oružjem do nedoličnog ponašanja. Koliko je meni poznato, te su optužbe, blago rečeno, neosnovane. Međutim, što ih je izazvalo? Nije li to što je nakon nedavnog napada Hrvatske u "srpskoj krajini" Rusija donekle korigirala svoje stanovište prema jugoslavenskom sukobu i čak razmatrala pitanje uvođenja sankcija protiv Hrvatske?

Priopćenja o tome da Rusija traži uvođenje sankcija nisu mogla biti pozitivno prihvaćena u našem društvu. Rat se vodi u Hrvatskoj, protiv Hrvatske i na teritoriju Hrvatske, koji nikad nije pripadao Srbiji. Eto zašto smo pozitivno ocijenili odluku ruske vlade da na kraju ne insistira na sankcijama.

Ne bismo htjeli završiti s mračnim tonovima .... Ipak, što Vi mislite gospodine predsjedniče, o dosta proširenoj hipotezi da će, dođu li na vlast u Rusiji reakcionarne snage, početak Trećeg svjetskog rata bili neizbježan?

Ne slažem se s tim mišljenjem Svjetska zajednica ne može dopustiti izbijanje novog rata. Nuklearno oružje nema samo Rusija. A njegova bi upotreba neizbježno dovela do uništenja civilizacije. Ja sam optimist i uvjeren sam da će razum pobijediti.