Oslobađamo vlastitu zemlju

Intervju dat Der Spiegelu, 3. veljače 1993.

Razgovarali Ihlan i Rolanda Schliecher

Der Spiegel: Gospodine predsjedniče, žele li Hrvati osporiti pravo Srba na ulogu balkanskog bauka?

F.T.: Zašto mi renomirani list poput vašeg postavlja ovakvo početno pitanje?

Der Spiegel: Vijeće sigurnosti UN osudilo Vas je zbog Vaše vojne ofenzive ...

F.T: ... ne, to nije točno.

Der Spiegel: Vijeće sigurnosti jednoglasno je osudilo oružani napad u Dalmaciji. Prvi put Hrvatska nije označena žrtvom u jugoslavenskom sukobu, već je žigosana kao izazivač nereda.

F.T.: Molim, ostanite precizni. U Rezoluciji 802 Vijeće sigurnosti osudilo je u prvom redu Srbiju, izričito utvrdivši da srpske dobrovoljačke postrojbe u okupiranom hrvatskom području odbijaju predati oružje te da potkopavaju ženevski mirovni plan. Nakon toga slijedi kritika hrvatske obrane. Mi smo izveli samo jednu akciju, na koju imamo pravo. Oslobodili smo hrvatski teritorij, dakle našu vlastitu zemlju, kako bismo mogli popraviti most koji je za nas od životne važnosti, i ponovno upotrebljavati dalmatinsku obalnu cestu i zadarsku zračnu luku.

Der Spiegel: Potpuno razumijemo da ne možete prihvatiti srpska osvajanja. Hrvatske izbjeglice ne mogu se vratiti u svoja zavičajna sela. No, godinu dana tolerirali ste takvo stanje. Zašto upravo sada ova vojna akcija?

F.T.: Znate li koliko smo dugo pregovarali? Na naš cilj neprekidno smo upozoravali sve strane: Srbe, UN, plave kacige na licu mjesta. Uporno smo naglašavali: Hrvatskoj je potreban taj obalni prometni put. Nakon što sve to nije urodilo plodom, odlučili smo se za akciju...

Der Spiegel: ... izazvavši novu eskalaciju nasilja.

F.T.: Jako me čudi što Njemačka pokazuje manje razumijevanja za naš postupak od ostalih europskih država.

Der Spiegel: Kojih, na primjer?

F.T.: Engleska i Francuska u potpunosti razumiju našu želju da oslobodimo našu zemlju od neprijateljskih skupina. One su uvidjele da na kraju nismo imali drugog izbora.

Der Spiegel: Zar ste izgubili nadu u diplomatsko rješenje balkanskog sukoba, te sada i sami želite uporabom sile proizvoditi nove činjenice?

F.T.: Hrvatska je bila iznimno strpljiva. Čekali smo, uzdali se u diplomaciju, željeli mirnim putem riješiti srpsko pitanje u Hrvatskoj, usvojiti odgovarajuće zakone. Druga strana dala nam je svoj verbalni pritisak, ali nas je nakon toga vukla za nos.

Der Spiegel: Tvrdite da ste postigli cilj svoje akcije ograničenog dometa. No, Srbi uzvraćaju protunapadom.

F.T.: Srbi će morati prihvatiti poraz ili će ih pretrpjeti još nekoliko.

Der Spiegel: No, sukobi između Hrvata i Muslimana u Bosni natovarili su Vam na vrat i problem Muslimana?

F.T.: Da, nažalost. No, bosanski predsjednik Alija Izetbegović i vođa bosanskih Hrvata Mate Boban zajedno su pozvali na mir. Postrojbe moraju prekinuti sukobe koji slabe njihove snage i zajedno krenuti u borbu protiv srpskog agresora.

Der Spiegel: Pojedine akcije razumljive su iz vojnog aspekta, ali nerazumne iz političkog. Svojom politikom mogli biste ugroziti cijeli ženevski mirovni proces. Je li to bila Vaša namjera?

F.T.: U određenoj mjeri prihvaćam taj rizik. No, Hrvatska nije odgovorna što je došlo do toga.

Der Spiegel: Svijet je do sada Srbiju smatrao glavnim krivcem za sukob na Balkanu. Vi sada pružate Srbima priliku da ustvrde da ni Hrvati nisu puno bolji.

F.T.: Svaki pronicljiv čovjek zna da ta usporedba nije točna. Mi Hrvati samo oslobađamo svoju vlastitu zemlju - mi nikoga ne napadamo. To ne smijete zaboraviti. Okupirana hrvatska područja nikada nisu bila srpska. Tko prisvaja pravo da optužuje Hrvatsku, budući da se mi pozivamo na pravo na samoobranu?

Der Spiegel: Ne bi li, prema Vašoj logici, automatski trebali uslijediti novi vojni udari - primjerice u istočnoj Slavoniji, koju su također okupirali Srbi? Mandat plavih kaciga stacioniranih na tom području istječe u ožujku. Namjeravate li ga produžiti?

F.T.: O tome moramo još pregovarati. Ispune li plave kacige svoje obveze iz sporazuma - razoružavanje srpskih jedinica i povratak hrvatskih prognanika ...

Der Spiegel: ... No, Vi ne vjerujete ozbiljno da će se to dogoditi.

F.T.: Ako se ne dogodi, mi nećemo produžiti mandat. UN, već ćemo provesti naše vlastite akcije. U svakom slučaju Hrvatska će poduzeti određene korake da zaštiti svoj teritorij kao cjelinu.

Der Spiegel: Dakle, ženevski posrednici Cyrus Vance i David Owen mogu prekinuti svoj rad.

F.T.: Možda samo napraviti predah.

Der Spiegel: Kako će se u međuvremenu razvijati situacija u Bosni? Podupirete li podjelu na deset autonomnih regija, podjelu između hrvatske, srpske i muslimanske strane, ili smatrate da bi zemlju trebali međusobno podijeliti Hrvati i Srbi?

F.T.: Dakle, molim vas, Hrvatska je bila prva zemlja koja je priznala Bosnu i Hercegovinu i poslala svog veleposlanika u Sarajevo. Bosna može preživjeti kao država samo ako sva tri naroda kao konstitutivni elementi imaju jednako pravo na sudjelovanje u odlučivanju. Broj provincija pritom nije od prvorazredne važnosti.

Der Spiegel: Vi ste sami već prije godinu dana zapadnim diplomatima izjavili da Bosna nije položila ispit kao država. Srpski vođa Karadžić govori o umjerenoj državi koju srpska strana neće prihvatiti. Sve to upućuje na zaključak o tajnom dogovoru Zagreba i Beograda, kojemu je cilj podjela Bosne.

F.T.: Zagreb i Beograd nisu sklopili nikakve tajne sporazume o tome. Posrijedi su bili samo razgovori kojima je cilj bilo sprečavanje rata. Kao što znamo, oni nisu urodili plodom. Srpski napad na Hrvatsku pokazao je da nema nikakvih tajnih sporazuma. Zahvaljujući isključivo našoj pomoći Bosna nije postala dio velike Srbije.

Der Spiegel: Vi, dakle, i dalje priznajete Muslimanima status samostalne nacije, iako pojedini Hrvati i Srbi u Muslimanima vide potomke vlastitog naroda, koji su pod osmanskom vladavinom podvrgnuti islamizaciji?

F.T.: Valja pritom izdvojiti bitnu razliku: činjenica je da se veliki dio Muslimana smatra samostalnom nacijom, no pojedini muslimani smatraju se Hrvatima odnosno Srbima. Pogled na kartu svijeta pokazuje da nigdje na svijetu ne postoji narod Muslimana. Bosna je jedinstven primjer. No, to trebaju utvrditi stručnjaci.

Der Spiegel: Francuzi su u Jadran poslali jednu skupinu ratnih brodova. Njemačka vlada - Njemačka se vrlo rano založila za suverenu Hrvatsku - zaprepaštena je Vašim vojnim potezom. Jeste li bili u kontaktu s Bonnom?

F.T.: Da.

Der Spiegel: Kakva je bila reakcija, jesu li Vas kudili?

F.T.: Dakle, molim vas, kako bi Bonn mogao kuditi hrvatskog predsjednika?

Der Spiegel: Rusi su se također ponovno uključili u zbivanja na Balkanu, poduprijevši svog tradicionalnog saveznika Srbiju? Moskva Vam je uputila upozorenje i zaprijetila sankcijama.

F.T.: Ni to nije točno. Rusija tek nije željela da Hrvatska odustane od potrage za mirovnim rješenjem.

Der Spiegel: Boris Jeljcin još rado upotrebljava pojam "Jugoslavija".

F.T.: Mnogi to čine. Pojedini političari, čak i u Njemačkoj, dugo su vjerovali da je Jugoslavija najbolje rješenje za ovaj prostor. Pojedini su zaboravljali da je na ovom prostoru izbio Prvi svjetski rat, da su se tijekom povijesti na njemu križale najrazličitije sfere moći i utjecaja, te da je ovdje bilo sjedište zapadne Europe, Rusije i istočnih panslavističkih ideja.

Der Spiegel: Hrvati, dakle, kao bedem koji razdvaja sile?

F.T.: Ne bih upotrijebio taj izraz, iako mi nije promaknuo prizvuk koji su imale Vaše riječi. Zagreb nikada nije bio dio Osmanskog Carstva; Budimpešta, primjerice, jest. Hrvatska je danas moderna demokratska država kakvu ćete danas teško naći u istočnoj Europi.

Der Spiegel: Promatrač ne može steći takav dojam budući da vidi kako šikanirate oporbu i intelektualce.

F.T.: Kako molim? Dragi prijatelji, vi ste zaslijepljeni - nasjedate neokomunističkoj, jugounitarističkoj propagandi. Pokažite mi zemlju u jugoistočnoj Europi u kojoj intelektualci imaju veće pravo na sudjelovanje u odlučivanju nego u Hrvatskoj. Ne zaboravite: bili smo u ratu, nismo imali prijatelje u Europi, a ipak smo stvorili modernu Hrvatsku.

Der Spiegel: Znači li to da su neke od Vaših autoritarnih mjera u prvom redu posljedica ratne situacije?

F.T.: O čemu Vi to govorite? Koji je element mog demokratskog stila upravljanja autoritaran?

Der Spiegel: Uravnilovka u medijima.

F.T.: To je previše. Ne zaboravite da su u Hrvatskoj u protekle dvije godine dva puta održani demokratski izbori.

Der Spiegel: Izbori su održani i u Beogradu. Srpski predsjednik Milošević dva je puta pristupio procesu potvrde svoje demokratske legitimacije.

F.T.: Vjerojatno ste svjesni da bih sada mogao prekinuti razgovor? No, nisam onakva osoba kakva Vi mislite da jesam.

Der Spiegel: Hvala. Što će se sada dogoditi sa Srbima u područjima koja su Hrvati ponovo osvojili - moraju li oni otići?

F.T.: Svi građani Hrvatske - Hrvati i Srbi - imaju ista prava. Mi poštujemo sva međunarodna zajamčena prava manjina. No, onaj tko teži za velikom Srbijom ne može živjeti u Hrvatskoj.

Der Spiegel: Jedan od oblika bestijalnih povreda ljudskih prava u sukobima na Balkanu su i masovna silovanja. Optužbe su u prvom redu usmjerene na adresu Srba. U međuvremenu, Amnesty International optužio je za taj zločin i Hrvate i Muslimane. Što činite da biste spriječili takve zločine?

F.T.: Prisjetite se samo kroz kakve su sve patnje prošli ljudi u Hrvatskoj i Bosni, što je razorio srpski agresor, kako su protjerane stotine tisuća ljudi, a deseci tisuća izgubili živote. Moguće je da se pritom u pojedinaca javila želja za osvetom. No, ona je protivna politici Hrvatske i nije nastupila kao masovna pojava što dokazuje da je Hrvatski narod sačuvao svoje ljudsko dostojanstvo,.

Der Spiegel: Je li Balkan na putu da postane novi Libanon u kojem se svi bore protiv svih i prisvajaju sve do čega mogu doći?

F.T.: Ne. Ne treba pretjerivati. Oduvijek sam smatrao da je budućnost balkanskih država proces skandinavizacije.

Der Spiegel: To je zaista iznenađujuća prognoza.

F.T.: Možda zvuči nevjerojatno, ali balkanske države uspostavit će jednog dana odnos kakav već imaju skandinavske države. Čak i nekadašnji zakleti neprijatelj Njemačka i Francuska danas su bliski suradnici. Usprkos svem zlu koje je srpska politika nanijela hrvatskom narodu, to ne isključuje mogućnost sličnog prijateljstva u budućnosti.