Srbima u Hrvatskoj zajamčena su građanska i etnička prava

Intervju za Nezavisimaju Gazetu, 2. lipnja 1993.

Razgovarali: Aleksandr Slabinko, Sergej Grizunov i Andrej Baturin

Gospodine Predsjedniče, 30. svibnja Hrvatska je obilježila Dan državnosti. U vezi s time, kako ocjenjujete trenutačno društveno-političko stanje u zemlji koja slavi treću obljetnicu nezavisnosti?

Tri godine nije veliko razdoblje u životu jednoga naroda, ali mi smo za to vrijeme učinili u Hrvatskoj puno toga čime se možemo dičiti. Stvorili smo samostalnu državu koju je priznala međunarodna zajednica, uspostavili demokratski poredak, najstabilniji među bivšim komunističkim zemljama Europe. Naravno, našu državu su pogodile mnoge teškoće, od kojih bih istaknuo dvije. Prva se tiče hrvatskih teritorija koje je ranije zaposjela Jugoslavenska narodna armija, zatim Srbi, a danas su pod zaštitom mirovnih snaga UN-a. Mi moramo što prije vratiti te teritorije, jer se njihov gubitak nepovoljno odražava na sve sfere života: gospodarsku, političku, transportnu, turističku itd. Mi se zauzimamo za političko rješenje tih sukoba. Ako se to ne dogodi, onda će Hrvatska kao suverena država iskoristiti sva sredstva za uspostavu ustavnog poretka na teritorijima koje je međunarodna zajednica priznala kao neosporno hrvatske.

Drugi je problem - rat u Bosni i Hercegovini. Hrvatska je životno zainteresirana za rješenje sukoba u toj bivšoj jugoslavenskoj republici, budući da bosanska kriza nepovoljno utječe i na njezin geostrateški položaj. Osim toga, ondje živi značajan dio hrvatskoga naroda. Zato je Hrvatska pružila pomoć i Hrvatima i Muslimanima u zaštiti od srpske agresije. Mi smo se od početka zauzimali za prekid rata i traženje političkih rješenja koja bi zadovoljila sva tri naroda: Muslimane, Hrvate i Srbe. Nažalost, još smo daleko od potpunog rješenja sukoba. Ipak, držimo da je Vance-Owenov mirovni plan, koji će vjerojatno doživjeti izmjene, biti osnova za prekid rata. To je iznimno važno, budući da će uslijediti i političko rješenje sukoba.

A kako se rješavaju problemi srpskoga stanovništva koje živi u Hrvatskoj?

Nema drugoga rješenja nego jamčiti Srbima u Hrvatsoj sva građanska i etnička prava, dajući im autonomiju u područjima gdje čine većinu. Ni o čemu drugome ne može biti ni riječi zato što ti teritoriji nikada nisu pripadali nikakvoj srpskoj državi. Prije nekoliko stotina godina Srbi su naselili te zemlje u kojima su činili manjinu. Iako su u komunističkoj Jugoslaviji bili u položaju vladajućeg naroda, demokratska im Hrvatska jamči građanska i etnička prava u skladu s međunarodnim konvencijama.

Je li, po Vašem mišljenju, moguća normalizacija odnosa između Zagreba i Beograda?

Taj je problem daleko zamršeniji od prethodnoga. Mi se zauzimamo za normalizaciju odnosa s Jugoslavijom, odnosno sa Srbijom i Crnom Gorom na osnovi uzajamnoga priznanja državnoga suvereniteta. To bi bila pretpostavka za uspostavu stabilnoga međunarodnoga poretka u tom dijelu jugoistočne Europe i Balkana. Teško bi bez toga bilo govoriti o normalizaciji općega stanja u cjelini. U Bosni i Hercegovini se sukobljavaju interesi i sfere utjecaja, a ne treba zaboravljati da ondje nije slučajno izbio Prvi svjetski rat. Zato je nužno naći načina za rješavanje bosanske krize, zaustaviti one snage koje raspiruju sukob između islama i kršćanstva. Na taj način, normalizacija hrvatsko-srpskih odnosa jest jedan od osnovnih problema od čijeg rješenja ovisi razvitak naših zemalja, kao i mira u regiji.

Kako ocjenjujete ulogu Rusije u rješenju balkanske krize u cjelini?

Sa zadovoljstvom mogu reći da ruska diplomacija igra iznimno pozitivnu ulogu. Glavna je činjenica da Rusija utječe na sve sukobljene strane u pravcu rješenja krize političkim sredstvima. Ja mislim da bi stanje na teritoriju bivše Jugoslavije bilo puno zamršenije bez takve pozitivne uloge Rusije. Napori Rusije u traženju političkih rješenja krize mogu se samo pozdraviti. Sa svoje strane mi činimo sve za uspostavu što boljih odnosa s Rusijom.