Autori:
Prof.dr.sc. Igor Bojanić, profesor kaznenog materijalnog prava, Pravni fakultet Sveučilišta u Osijeku
Prof.dr.sc. Davor Derenčinović, profesor kaznenog materijalnog prava, Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Prof.emerit.dr.sc. Željko Horvatić, profesor kaznenog materijalnog prava, Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Prof.dr.sc. Davor Krapac, profesor kaznenog procesnog prava, Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Prof.dr.sc. Maja Seršić, profesor međunarodnog prava, Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu
ŠESTO POGLAVLJE
UMJESTO ZAKLJUČKA – DESET TEZA O ZAJEDNIČKOM ZLOČINAČKOM POTHVATU
1) Zajednički zločinački pothvat nije bio dijelom međunarodnog običajnog prava u vrijeme kada su počinjena kaznena djela koja se optuženicima stavljaju na teret.
2) Zajednički zločinački pothvat je suprotan načelu krivnje kao jednom od temeljnih načela suvremenog kaznenog prava.
3) Opasnim proširenjem elemenata odgovornosti zajednički zločinački pothvat je sasvim blizu krivnji zbog udruživanja (guilt by association) što nije predviđeno Statutom MKSJ.
4) Izvođenje zaključka o postojanju optuženikove namjere iz objektivnih okolnosti (inferencija) kod druge i treće kategorije zajedničkog zločinačkog pothvata upitno je s aspekta poštivanja načela presumpcije okrivljenikove nedužnosti koje je, između ostalog, propisano člankom 21/3 Statuta MKSJ.
5) Sudska praksa MKSJ u vezi primjene teorije zajedničkog zločinačkog pothvata i odredaba Statuta u kojima je ta teorija navodno sadržana nije jedinstvena i u suprotnosti je s načelima pravne sigurnosti i pravednosti.
6) Raširena primjena teorije zajedničkog zločinačkog pothvata na cjelokupne političke i vojne strukture države i druge “poznate i nepoznate” osobe ne ispunjava uvjet preciznog optuženja i može stvoriti dojam o “političkom utjecaju” na međunarodno kazneno pravosuđe.
7) Široko koncipirane optužnice utemeljene na teoriji zajedničkog zločinačkog pothvata koje sadrže “kolektivno” optuživanje ne samo osoba protiv kojih je pokrenut kazneni postupak već cjelokupnih državnih i vojnih struktura kao i “znanih i neznanih osoba” ugrožava temelje i djelovanje MKSJ.
8) Davanje kredibiliteta teoriji zajedničkog zločinačkog pothvata u postupcima pred međunarodnim kaznenim sudovima stvara rizik od još raširenije i po temeljna ljudska prava intruzivnije primjene te teorije u postupcima pred nacionalnim sudovima. Primjena te teorije podriva suvremeno kazneno pravo utemeljeno na tradicionalnim načelima i pravnoj dogmatici.
9) Raširena primjena teorije zajedničkog zločinačkog pothvata imati će negativne posljedice na proces afirmacije međunarodnog kaznenog prava i pravosuđa.
10) U praksi međunarodnih kaznenih tribunala teorija zajedničkog zločinačkog pothvata treba biti zamijenjena ostalim uvriježenim institutima osobne kaznene odgovornosti kao što su supočiniteljstvo i posredno počiniteljstvo.
Cijelu studiju možete preuzeti ovdje.