Dr. Franjo Tuđman - o kardinalu Franji Kuhariću
Izvori: "Osobni dnevnik“ 1., 2. i 3. knjiga, Zagreb, Večernji list 2011.
20. rujna 1976. – ponedjeljak
GK (Glas Koncila) izvještava da je na glavnoj proslavi u Solinu 12. rujna bilo 80-100.000 ljudi (s brojnim fotografijama što djeluje veoma impresivno).
U uredničkom komentaru proslave tisućite obljetnice prvog hrvatskog Marijanskog svetišta što ga na otoku Solinu podiže hrvatska kraljica Jelena, i 13 stoljeća od početka pokrštenja "što također znači od početka Hrvata kao europske nacije, od početka hrvatske uljudbe i državnosti", - govori se da je prisustvovalo šest kardinala, pedesetak biskupa i nadbiskupa iz cijele Europe, oko pet stotina naših svećenika i mnoštvo od oko sto tisuća vjernika; Iz svih krajeva i iz iseljene Hrvatske; danima su brojni svećenici bili među vjernicima, a na sam dan glavne proslave tridesetak svećenika je prolazilo mnoštvom dijeleći svetu pričest, "a onda namjesto Tebe Boga hvalimo, iz stotina tisuća grla, razdragana, snažna, radošću rasplakana i vjerom posvećena u sveti psalam, u vjersku pjesmu zahvalnicu - Lijepa naša domovino!
Nadbiskup Kuharić održao govor objavljen pod naslovom "Molitva velikoga zavjeta": Presveta Bogorodice i Majko naša... Gospo od Otoka, Majko Božja Bistrička, Sinjska, Trsatska, Olovska, Gospa od Širokoga brijega, Letnička, Tekijska, Aljmaška, Voćinska, Gospa od Krasna! Majko svih naših svetišta - Kraljice Hrvata!" Pred Tobom stojimo... ovdje nad ostacima kamenih spomenika naših, nad zanemarenim grobovima predaka, nad svim kamenjem i svim kostima diljem domovine!"..
Kakav trenutak hrvatske povijesti!!
Šeper: Na međi prošlosti i budućnosti.
Franić: Povijest je dala pravo mučeniku, a ne mučitelju.
Prisustvovao i Reis Ul-ulema Naim efendija Hadžiabdić, a pravoslavnu crkvu predstavljao episkop dalmatinski Stefan Boca.
1. travnja 1977. - petak
Ecce homo!
U svom govoru na obljetnicu smrti Stepinca, nadbiskup F. Kuharić reče:
"Obranu nadbiskupa Stepinca uvijek izričemo i tumačimo iz dubokog mjerenja savjesti... Bez obzira tko je na sudu, bez obzira zašto je čovjek optužen, bez obzira na sistem koji sudi, obrana ima pravo da se čuje. Ako se to načelo ne usvoji... ima li onda uopće smisla govoriti o nekim ljudskim pravima? Ima li smisla sazivati spektakularne konferencije i potpisivati svečane deklaracije o ljudskim pravima?... Zašto je nametnuta šutnja istini? (obrani)... Ili ako je nametnuta šutnja obrani neka jednom zašuti i optužba... Zločin protiv čovjeka je svako ropstvo kojim se niječu prava ljudske sloboda... Svi ljudi i svi narodi svijeta ne žele samo slušati deklaracije o ljudskim pravima, nego žele to pravo živjeti... Vjera, koja traži žrtve, izgleda da nije suvremena. A ipak je naša vjera takva. Ona traži sljedbenike, spremne da izgube, a ne ljude koji hlepe za dobitkom; ona traži junake, ne kukavice; ona traži svjedoke, ne slabiće; ona traži sinove, vjerne i dosljedne apostole, a ne tek pristaše i propagatore oportunizma i kompromisa, koji su više skloni da se sporazume s protivnikom, nego li da sačuvaju jedinstvo s prijateljima.
Treba imati čvrstoću slasti tog bića u čvrstoći vlastite savjesti koju rasvjetljuje Bog i koju opravdava vječnost. Amen." + Franjo Kuharić, nadbiskup.
Amen! Zaista nema se što više reći. Najhrabrije riječi u ovo doba, crnog našeg dana!
2. travnja 1977. - subota
Zbog ponavljanja optužbi da je Stepinac bio zločinac, Kuharić htio da Nadbiskupska konferencija digne glas za zaštitu ljudskih prava. Ostao usamljen; oportunizam "debelih guzica" s jedne, a s druge strane povezanost slovenskih biskupa i klera s režimom. Kuharića optužuju da stvara poteškoće Vatikanu u njihovoj politici i prema Beogradu i prema ujedinjavanju crkvi, a isto tako i za podršku devijantnim strujama u crkvi...
20. siječnja 1981. - utorak
Pročitao sam božićnu propovijed nadbiskupa Kuharića. Otvoreno se stavio na stranu peticije i progonjenih osoba; za zaštitu ljudskih prava, uključno i zatvorenih i osuđenih na smrt.
31. siječnja 1981. - subota
Najzadrtiji napadaj na Crkvu, od Stepinca do Vatikana, osobito na Šepera i još više na Kuharića, valjda od pedesetih godina do danas!
Zaplašeni Poljskom, idu isukanim mačevima! U vrijeme dok ............ Papu!
12. siječnja 1983. - srijeda
Nadbiskup Kuharić uručio novogodišnju poruku Pape Ivana Pavla II.
(Prošle godine nije bio prisutan.)
Znak više, “kardinalske” odgovornosti i politike, ili i popuštanja u odnošajima?!
Nedvojbeno jedno i drugo...
To je očito i iz komentara u posljednjem broju Danasa
i “Kaptol (ipak) dobio kardinala”.
Ovo “ipak” ima jamačno znakovitost pisanja. Unatoč tome što to netko nije želio i što to određenoj politici ne odgovara. Tu su navedene i riječi Kuharića prigodom imenovanja za zagrebačkog nadbiskupa, kada u nastupnom govoru reče... “To je potresan čas moga osobnog života kad stupam na katedru zagrebačkih nadbiskupa. Preuzimajući tu službu, primam na savjest veliku brigu za duhovnu obitelj, ali time stupam na povijesni put ne samo hrvatskog glavnog grada Zagreba nego i hrvatskog naroda. A to je strm, težak i odgovoran put”...
U članku se kritički ukazuje da je u Kuharića prisutno: “stalno povezivanje i identificiranje vjerskog i nacionalnog, narodne, državne i crkvene povijesti”, što “ostavlja duboke tragove sumnje u stvarna koncilska opredjeljenja”.
Kuharić je pred neku godinu, prigodom “jednog hodočašća” istakao: "U toj povijesti hrvatskog naroda živi jedan organizam, jedini koji prati svu tu povijest, koja je nadahnjuje, koja je rasvjetljuje. Taj organizam jest crkva. I ako itko može govoriti o podijeli hrvatskog naroda, onda to može crkva njegova koja u njemu živi i koja je prisutna u svim stoljećima te često puta teške i mukotrpne povijesti, tako da ta crkva jednostavno postaje duša te naše povijesti”.
Kuharić se uklapa u opću orijentaciju pape Wojtyle, koji crkvu aktivira u svjetskim zbivanjima, u brizi za mir i socijalnu sigurnost, za ljudska prava i slobode.
Prema tome, kardinalski šešir znak je priznanja Kuhariću za takva opredjeljenja, ali ne bi smio biti “samo priznanje nego i obveza više da se već dostignuta razina odnosa između Vatikana i Jugoslavije i dalje unapređuju”... (Danas, 47, 2.01.1983., 14-5).
Ne bi trebalo dvojiti da bi šešir i grimizni kardinalski plašt mogli promijeniti značaj čovjeka kakav je nadbiskup Kuharić.
23. siječnja 1983. - nedjelja
Domaći i vanjski komentari o imenovanju Glempa, Meisnera, Vaivodsa i Kuharića kardinalom:
- “vatikansko pokazivanje zuba”, “državama protukršćanske ideologije” (Glas Koncila):
- “da su Kuharić i Meisner (ist. berlinski nadbiskup) počašćeni kardinalskim grimizom prije svega zbog toga što oni “nose teret ograničenih vjerskih sloboda i istovremeno teret borbe za ljudska prava što je u skladu s nacionalnim težnjama Hrvata i Nijemaca” (Die Presse);
- Kuharić je “snažan kritičar jugoslavenskog režima” (BBC);
- on će se pobrinuti da njegov kardinalski grimiz zasjeni crvenilo komunističkih partijskih simbola” (Süddeutsche Zeitung);
- zaslužio kardinalsku čast i zato što “vodi neumornu kampanju za službenu rehabilitaciju kardinala Stepinca” (Corriere della sera);
- sam Kuharić izjavio da imenovanje doživljava “kao osobito poštovanje svetog Oca prema mojim časnim prethodnicima, blagopokojnom kardinalu Alojziju Stepnicu i Franji Šeperu”.
Ne ulazeći u razmatranja je li se taj čin može tumačiti kao, ”neprijateljski akt Svete Stolice prema SFRJ”, N. Ivanković smatra da se on uklapa u širu politiku Vatikana o akumenskom približavanju katoličke i pravoslavne crkve na ovom području, te bi trebalo uskoro doći i do susreta Kuharića i Germana na kongresu u Austaliji (Sedam dana, 250, 22.01.83; 12.).
25. kolovoza 1983. - četvrtak
Vinko Nikolić u prigodi imenovanja nadbiskupa Kuharića stožernikom ili kardinalom, govori o njemu kao o čovjeku Načela i Svjedoku Vremena, koji je potencijalni Mučenik; pravi Čovjek Vremena, navodeći u proslovu njegovu (Kuharićevu) misao iz 1969.:
“Ima istina, od kojih se ne može odstupiti; ima granica, na kojima se mora stati; i položaja, s kojih se ne smije uzmicati.”
Jamačno, izreka antologijske vrijednosti. Svjedočanstvo veličine...
Petak,26. rujna 1986. - petak
Razgovor s kardinalom Kuharićem od 18-19,30.
Obostrano o zdravlju. Drago mi je da se oporavio (od posljednjeg viđenja).
Čestitao sam mu na govoru (propovijedi) u Solinu. Deseta obljetnica Gospe velikog zavjeta, Mudro i trezveno. U SRH – rekao je – od 1960.-1980. izvršeno je više od 840.000 pobačaja, pod okriljem zakona. Genocid. A tko je toga svjestan od onih što bi trebali biti!? O ulozi i mjestu crkve i euharistije u životu ljudi. I naroda.
Na akademiji u Splitu govorio Zdenko Svete, predsjednik Komisije za vjerska pitanja: Obveza je društva da osigura punu slobodu vjere…
Riječi i djela…
Pita me kako ide knjiga na njemačkom.
Pošto se Sv. Otac Ivan Pavao II. zanimao za moj slučaj, dogovorismo se da mu preda moju knjigu. I naša suvremena povijest, i njegovo mjesto u svijetu…
U općem razmahu velikosrpskog orgijanja protiv hrvatstva i katoličanstva pucaju i one tanke niti ekumenskog dijaloga između naše i pravoslavne crkve.
Pokušavaju obnoviti. Trojne komisije. Našu predvodi Kokša.
Petak, 19. kolovoza 1988. - petak
Od 17-19.15 kod kardinala Kuharića.
O američko-kanadskom putu. I on je to manje-više već sve obišao. U listopadu ide u Australiju. Rekoh mu zašto sam odbio poziv ove godine. Zapravo u isto vrijeme.
Pročitao je tri četvrtine "Bespuća". Veli: hrabro, sustavno, u svjetskim okvirima. Ali tko će tiskati?
Zanimljivo: svi na prvom mjestu – odavde do Toronta, Ottawe i San Francisca – ističu hrabrost.
Svijet bespuća i gotovo beznadnosti. Stoga doživljavaju kao neočekivano svjetlo u mrkloj noći…
Svi pokušaji Biskupske konferencije, i njegovi osobni, da se SPC (i patr. Germanom) uspostave ekumenske razgovore ostaju bez rezultata.
Policija poziva svećenike na razgovore. Presija kao i prije.
Došli mu predsjednik i tajnik JAZU: Sirotković i Mohorovičić (i tajnik) rado dogovora o zajedničkim nekim proslavama.
Obećao da će pročitati do kraja na odmoru do početka rujna. A dogovorismo se da dade i Kokši.
Za plasiranje njemačkog izdanja razgovarat će sa Stankovićem.
22. kolovoza 1988. - ponedjeljak
Razgovor s msg Vladimirom Stankovićem o prodaji njemačkog izdanja posredstvom katoličkih misija.
Vjerojatno mu je Kuharić dao takve upute da mu nisam morao objašnjavati.
Čovjek koji zna važnost kulturne djelatnosti.
Štoviše; takva knjiga treba našim ljudima. Često ne znaju čime bi obdarili ljude u svijetu.
Pogodno je i to, što zna Branka S. i jako ga cijeni.
Suglasili smo se da je najbolje da se pošalje izravno određen broj koji će on odrediti.